Sada je: ned kol 19, 2018 9:23 pm.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Komentari i mišljenja na "vozački glasnik"
Novi postPostano: čet vel 18, 2010 3:33 pm 

Pridružen/a: čet vel 18, 2010 3:24 pm
Postovi: 2
Jeste li čitali vozački glasnik br 2 .Ima jedna priča koja me se jako dojmila,pročitajte priču na str.10 i prokomentirajte ovdje.


Offline
 Profil  
 
 Naslov: Re: Komentari i mišljenja na "vozački glasnik"
Novi postPostano: sub vel 20, 2010 12:00 am 
Avatar

Pridružen/a: sub kol 09, 2008 2:44 pm
Postovi: 372
Lokacija: Osijek
Ja ili krivo gledam ili ne mogu to naći...
Uglavnom, je li ova tema na dobrom mjestu? 001_unsure


Offline
 Profil  
 
 Naslov: Re: Komentari i mišljenja na "vozački glasnik"
Novi postPostano: sri vel 24, 2010 12:08 am 

Pridružen/a: čet vel 18, 2010 3:24 pm
Postovi: 2
život je tragedija
Životopis jednog ZORANA……
Moje ime je Zoran. Rođen sam 28. prosinca
1978. godine u Zagrebu od kada je
krenula moja priča.
Djetinjstvo je prošlo relativno dobro, roditelji
su bili u izgradnji kuće u Kozari putu
tako da mi nisu mogli priuštiti djetinjstvo
koje je opisano u mnogim fi lmovima i knjigama.
Mučili su se jako puno, ali su ipak
uspjeli od mene i sestre napraviti dobre i
poštene ljude, veliko im hvala. Školski dani
su počeli jako lijepo, odlazak u školu, zadaća,
poslije igra s prijateljima, nije izgledalo
loše. Došao je rat, teška vremena, nezaposlenost,
tata je radio u tvornici zupčanika
i reduktora Prvomajska, majka isto, ali je
majka bila vječito bolesna sa živcima i psorijazom.
Sjećam se da je tata radio cijelu
godinu i nije za to nikad dobio plaću, zaista
je bilo teško. Došla je i srednja škola, klinac
kao i svi ostali, za ništa me nije bilo briga i
sve mi je bilo cool. Ideš u školu i poslije na
praksu, totalno cool. Ali 1994. g. sam osjetio
rat, prvi put realno. Minirali su nam obiteljsku
kuću. Katastrofa se dogodila, na sreću
nitko nije bio fi zički ozlijeđen, ali mentalno
je to jako ostavilo traga na svima nama.
Kako sve, tako je prošlo i to, ja sam završio
srednju Obrtničku školu, smjer elektromehanika,
zaposlio se i u 21. godini sam se
oženio. 2001. g. sam dobio i sina Ivana, neprocjenjivo,
mislim da sam tada odrastao
i shvatio bit i poantu života. Ja zaposlen,
supruga isto, živjeli smo u kući mojih roditelja,
sve je bilo super. 2005. g. došla nam
je kćerkica Lana, kakav je to život krasan
za mladu obitelj. Sve teško se je zaboravilo,
čovjek pređe preko loših stvari i krene
uzdignute glave i na kraju bude nagrađen.
Već 2004. g. smo si kupili Renault Clio,
kojeg još imam. Te godine nam se počeo
urušavati krov i morali smo učiniti nešto
po tom pitanju. Supruga je digla kredit i mi
smo sanirali oštećenja. E tada je bilo malo
papreno, krediti su nam mjesečno iznosili
oko 5000 kn, ali išlo je i krediti su se vraćali
uredno. Digli ih jesmo, ali su nam pomogli
i nismo se nikom žalili zbog toga. 2006.
g. supruga je ostala u drugom stanju. Pred
sam kraj te godine je otišla na pregled u
jednu privatnu polikliniku gdje su rekli da
je naša beba dobro, ali da supruga ima nekakvu
izraslinu na maternici sumnjajući na
miom i rekli da se javi svom ginekologu.
Otišla je drugi dan kod dr. Podobnika koji
joj je, pogledavši papire, rekao da nije to
ništa i da se javi nekoliko mjeseci poslije
rođenja bebe. Tako smo i napravili vjerujući
doktoru i njegovom zvanju. Supruga je
rodila 23. 02. 2007. kćerkicu Emu. Nakon 6
mjeseci je dogovorila operaciju “mioma”.
Dan prije operacije 16. 10. 2007. je primijetila
modrice po tijelu koje je pokazala
sutradan u bolnici i operacija je bila odgođena
iz razloga pomanjkanja trombocita u
krvi, bojali su se operirati je da ne bi iskrvarila
na operaciji, jer joj se krv nije mogla
zgrušati. Nisu znali što je. Čekali su, analizirali,
i na kraju su odlučili operirati pod
hitno. Nešto joj je jelo trombocite, a nisu
znali što. Otvorili su je i tada im je sve bilo
jasno, nije postojao nikakav miom već ta
izraslina je bio tumor koji je metastazirao
po cijelom abdomenu, karcinom. Prebacili
su je na Rebro. Tamo su napravili još jednu
operaciju na kojoj su odstranili tumor, ali
prekasno je bilo za sve. Nakon dva mjeseca
mučenja moje supruge 15. 12. 2007. g. oko
6 sati je stalo srce moje supruge i majke
moje troje djece. Šok, nevjerica, kakvo li je
to samo bilo stanje, kada su mi u bolnici to
rekli imao sam osjećaj da lebdim, strašno.
Prvo mi je bilo u glavi, kako djeci reći da
im je majka umrla, kako da improviziram
i da im dam do znanja da više nikad neće
vidjeti svoju majku, da ih neće nikad zagrliti,
pročitati im priču, da im majka neće biti
ni prvi dan škole, ni kad se budu vjenčali,
nikad više njihova majka neće biti uz njih,
nikad. Kako sve to da im kažem, a da im
to ne bude bolno, a istovremeno da ih ne
lažem. Uspio sam, djeca su pa je to lakše.
Nakon toga je bilo još nekoliko stresnih
situacija kao na primjer, izabrati lijes i križ
svojoj supruzi, ma strašno iskustvo koje
nikom ne bih nikad poželio, ali prošlo je i
to. 19.12. je bila sahrana koje se ja ne sjećam.
Tada je krenulo. Nakon svega što sam
prošao došlo je i još nekoliko grdih stvari,
svi krediti su prebačeni na mene i ja ih
moram vratiti. 130.000,00 kn za adaptaciju
krova, 40.000,00 kn dinersa, 70.000,00 kn
za auto, te oko 25.000,00 kn posuđenog
novca. Gdje se okrenuti, što učiniti, nisam
znao. Krenuo sam dalje sa životom, radio
vraćao dugove, borio se, to je bila katastrofa
što sam sve radio i kako sam se borio da
dođem do novca i da vraćam kredite, od
kopanja razno-raznih rupa i kanala, preko
pranja tepiha, selidbe, sitni popravci u domaćinstvu
pa čak i čišćenje kanalizacije. Ali
ako se platilo nije frka, sve sam to obavljao
u slobodno vrijeme, normalno sam radio
na poslu 9 h, a poslije toga na fuš. Sva sreća
pa su mi roditelji pomogli oko djece dok
sam ja bio u šahtovima. Nakon godinu
dana mi se posrećilo.
Upoznao sam jednu djevojku. Zaigralo
mi je srce kada smo se prvi put vidjeli.
Djevojka koja nije bila udavana, nije imala
djece, prihvatila je mene i moje troje djece
bez ikakvih problema. Ne znam tko je
bio više zaljubljeniji, ili ja ili ona. Na samom
početku veze je i ona završila u bolnici s
dijagnozom cin-3 ili ti početak karcinoma
grlića maternice. Imao sam osjećaj da sam
zaražen ili da je to nestvarno sve kao da se
netko igra sa mnom. Otišla je na operaciju
i hvala Bogu sve je na kraju dobro prošlo,
vratila se zdrava. Ali zamislite samo kako
sam se osjećao kada sam doznao da je bolesna.
Veza je trajala oko 6 mjeseci kada su
se počele javljati nove tegobe kod Marine.
Jutarnje mučnine, umor i još neke druge
tegobe natjerale su me da kupim test za
trudnoću. I test je pokazao plus, Marina je
trudna, sreća je bila neizmjerna kako kod
nje tako i kod mene. 6. 11. 2009. g. Marina
i ja smo se vjenčali i sada čekamo bebu
koja se treba uskoro roditi. To će meni biti
četvrto dijete, a Marini prvo biološko. Kažem
biološko, jer kako je Marina prihvatila
moju djecu, to se ne može riječima opisati
i koliko ljubavi ima za njih. Marina je
posebna žena i njezina plemenitost prelazi
sve granice, Bogu hvala što mi ju je poslao.
I sada nakon ovog opisa mojeg života
da pređem na stvari zbog kojih Vam ovo
i pišem. Trenutno je Marina faktički nezaposlena
trudnica jer joj u Tekstilprometu
nisu produžili ugovor nakon 31. 12. 2009.,
ja nisam dobio plaću zadnja tri mjeseca,
krediti i režije su nam 8500 kn mjesečno,
a primanja su nam 4000 kn.
Mi trebamo pomoć. Molim Vas, da ne zanemarite
ovo pismo i da mi se javite, sve što
bih Vas eventualno zanimalo oko detalja tu
je broj pa mi se možete javiti. Znam da
je pismo puno pogrešaka što se pravopisa
tiče i da je možda malo čudno, ali nadam
se da ćete shvatiti sve što sam napisao.
Unaprijed Vam hvala.
Samo bih želio radno mjesto
vozača tramvaja.
Ema, Lana, Ivan, Marina i Zoran
Napomena: Svi podaci zaprimljeni su
u tajništvu USVPR Hrvatske – Zagreb
te mogu biti dostupni onim ljudima koji
žele i mogu pomoći….. (v. glasnik)


Offline
 Profil  
 
 Naslov: Re: Komentari i mišljenja na "vozački glasnik"
Novi postPostano: sri vel 24, 2010 8:03 am 
Site Moderator
Avatar

Pridružen/a: pon vel 04, 2008 3:56 pm
Postovi: 662
Lokacija: Osijek
Tužna priča [crying , ali u današnje vrijeme u našoj državi je takvih priča previše. Valjda će Zoran naći put ka svojoj sreći!

_________________
Moderator u globalu


Offline
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


 Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
 
cron

Fatal error: ./cache/ is NOT writable. in C:\Users\gpposije\gpp-osijek.com\wwwroot\forum\includes\acm\acm_file.php on line 103